Svaka ozbiljna društvena analiza mora krenuti od temeljnog marksističkog pojma – odnosa baze i nadgradnje. Baza, odnosno ekonomska osnova društva, određuje način na koji ljudi proizvode, razmjenjuju i raspodjeljuju resurse, dok nadgradnja obuhvata institucije, kulturu, obrazovanje i opću svijest društva. U teoriji, ove dvije sfere su u dinamičkoj korelaciji, ali kod nas se taj odnos raspada na štetu razvoja.
Neusklađenost između ekonomske realnosti i kulturne svijesti dovodi do stagnacije, nesnalaženja i često regresije. Naša baza je slaba – ekonomija se oslanja na neodržive izvore prihoda, niska produktivnost i zavisnost od vanjskih faktora čine nas ranjivima. Istovremeno, nadgradnja – kulturni i obrazovni sistem, mediji, društvene vrijednosti – ne reflektuje ovu realnost niti je usmjerena ka rješavanju problema u osnovi. Naprotiv, često se odmiče od stvarnosti, ostajući u okvirima zastarjelih ideoloških narativa, mitova ili pukih iluzija o samodovoljnosti.
Primjer neusklađenosti vidimo u našem obrazovnom sistemu. Dok ekonomija vapi za stručnjacima u oblastima tehnologije, inženjerstva i poljoprivrede, mladi su i dalje usmjereni ka fakultetima čiji kadrovi ne nalaze posao. Društvena svijest se ne mijenja u skladu sa ekonomskim potrebama, već se odgaja u duhu prošlih vremena, što rezultira demotivacijom i odlaskom najperspektivnijih ljudi.
Također, naši kulturni obrasci ne podstiču preduzetništvo ni inovacije. Umjesto da slavimo kreativnost, samostalnost i prilagođavanje novim ekonomskim realnostima, često veličamo pasivnost, oslanjanje na državu i čekanje rješenja odozgo. U tom paradoksu leži uzrok naše stagnacije: ekonomski izazovi zahtijevaju fleksibilnost, prilagodljivost i inovacije, dok društvena svijest ostaje u okvirima prošlih navika i mentaliteta.
Ukoliko želimo napredak, moramo osvijestiti ovu uzročno-posljedičnu vezu. Ekonomija ne može rasti u vakuumu – potrebna joj je odgovarajuća kulturna i obrazovna nadgradnja. Društvo koje razumije svoje ekonomske potrebe i razvija svijest u skladu s njima ima šansu za prosperitet. U suprotnom, ostat ćemo zaglavljeni u začaranom krugu neusklađenosti, u kojem baza propada, a nadgradnja postaje puka iluzija bez realnog oslonca.
(Selimović Edhem Edo, www.rurip.com)